Obitelji su ostale bez svojih domova, a mi smo svi posebno osjetljivi na djecu i njihovo djetinjstvo koje je sada ispunjeno strahom, brigom i neizvjesnošću umjesto bezbrižnom igrom. Stoga smo se rado odazvali projektu kako bi obradovali učenike stradalog područja. 5.b razred naše škole, uz svesrdnu pomoć razrednice Andreje Dorić i pedagoginje Zlate Jakovljević, odlučio je razveseliti učenike s toga područja te nas je projektni koordinator, gosp. Bojan Iličić, spojio sa školom u Komarevu. Javili smo se njihovoj učiteljici Valentini e-poštom koja je napisala: “Mi smo inače mala škola u okolici Siska i dosta je naših učenika, nažalost, direktno pogođeno ovom strašnom katastrofom te smatram kako će ih komunikacija s vršnjacima malo odmaknuti od svakodnevnih briga. Vama se još jednom od srca zahvaljujem, kao i Vašim učenicima na iskazanoj volji za suradnjom i pružanju podrške.“  Što nam drugo treba za pokrenuti se!  Prikupili smo puno slatkiša, školskog pribora i ostalih sitnica te napravili paketiće za 13 djevojčica i 7 dječaka šestoga razreda. U paketiću je i poruka, pisamce s lijepim željama jer želimo postati i ostati prijatelji. Imamo u planu i videokonferenciju kako bi se bolje upoznali, a možda nam vremena pred nama dozvole i da se jednoga dana međusobno posjetimo. Divno je biti velikodušan i osjetljiv na potrebe ljudi oko sebe, posebice djece!

“Najmanji čin dobrote je vrijedniji nego najveća namjera.”
– Kahlil Gibran

Andreja Dorić