Cernik je bio Hrvatska u malom. Ispreplitali su se što, kaj i ča. S tugom u srcima oprostili smo se od njega, znajući da sljedeće godine nećemo imati priliku posjetiti ga u dosadašnjem sastavu 

Amra Hodžić, 8.c

Pjesma Maškare Frana Alilovića izabrana je u 40 najboljih na 17. susretu malih pjesnika Slavonije i Baranje. Da je to veliki uspjeh, govori podatak da su čak 43 škole poslale ukupno 167 pjesama!

Fran Alilović i Iva Fremec, učenici 6. razreda, i ja, osmašica, imali smo priliku u Cerniku, 26. studeni 2010., poslušati svih 40 pjesma. Domaćini su, kao i svake godine, bili vrlo gostoljubivi. Otvorenje je bilo ispred Osnovne škole „Matija Gubec“, gdje je školski zbor otpjevao hrvatsku himnu i gdje su se podigle zastave. U mjesnoj su crkvi,uz prigodan program i misu zahvalnicu, posvećeni plodovi zemlje. Svećenik  je naglasio da riječi i govor, kao dar Božji, trebamo znati iskoristiti, a ne kaljati njihov ugled psovkama, vrijeđanjem i nanošenjem boli drugima. Pjesništvo je, kazao je, jedan od najboljih načina iskorištavanja riječi, jer pjesnik bira najljepše riječi za svoju pjesmu.

Nakon doručka i druženja u samostanu, krenuli smo prema školskoj dvorani, gdje je održana svečana priredba. Uz simpatične voditelje i igrokaz o počecima školovanja malih šegrta, započeo je najvažniji dio dana. Učenici su pročitali svoje pjesme. Sve radove pregledao je žiri, Ivan Slišurević, predsjednik ocjenjivačke komisije, Tito Bilopavlović, književnik i autor poznatoga Paunaša, i Željka Horvat – Vukelja, glavna urednica Modre laste. Svojim nastupima, priredbu su upotpunili učenici iz Žminja, Primoštena, Usore (BiH), Zlatara. Nastupio je i školski zbor, tamburaši  i folklorna skupina. Cernik je bio Hrvatska u malom. Ispreplitali su se što, kaj i ča.

Nakon dodjele nagrada za petoro najboljih pjesnika, pošli smo na ručak. Uz pjesmu, poslužena su tradicionalna cernička jela.

Nastavnici Mileni Maršić, Franovoj učiteljici i mentorici, i meni bio je to posljednji posjet Cerniku, barem onaj službeni. Nastavnica će sljedeće godine u zasluženu mirovinu, a ja ću svoje školovanje nastaviti u nekoj osječkoj srednjoj školi. Naša vozačica, nastavnica matematike, Zdravka Zorić-Ljubej, ne zna hoće li se posjeti Cerniku nastaviti bez nastavnice Milene pa se i ona s tugom u srcu oprostila od Cernika. Bilo nam je predivno! Mogu, na kraju, poželjeti Ivi i Franu da sljedeće godine dobiju novu mentoricu, koja će prepoznati njihov talent i nastaviti tradiciju odlazaka u Cernik!