The Voice u Dardi

Jedna večer u Dardi. Godišnjica osnovne škole u Dardi.

Puna dvorana, puna isčekivanja, puna..

Ugodjaj ugodan, prisan. Manje više svi se znaju i svi jedva čekaju početak.
A nije ni čudo. Svatko ima svog favorita na pozornici. I svoju strepnju.

Početak ugodan, nenametljiv. Moto programa : „... Takvi smo i gotovo“.

Mali izvođači se smjenjuju jedan za drugim uz svesrdnu, srdačnu podršku
publike. A kako i nebi. Svi su u izvedbu uložili puno truda, puno
vremena... Maleni na pozornici sa svojim malim tremama, njihovi mentori u
publici sa velikim tremama.

Izmjenjuju se mali pjevači pred žirijem koji zbilja ima nezahvalnu zadaću.
Izabrati najboljeg. Pobjednika. Ali kako? Da, kako izabrati pobjednika
medju pobjednicima ? Jer svi ti mali, veliki, pobjedjuju. I sebe i svoje
strahove.

Mali THE VOICE sa velikim srcima. Najvećim.

Bilo je prelijepo ih vidjeti. I njih i publiku koja je svakom ali baš
svakom učesniku želila pobjedu.

Moglo bi se puno lijepoga napisati. Ali nije to to. Trebalo je biti tamo,
osjetiti duh i atmosferu čitavog događanja. Lijepo zamišljenog. Sa laganim
uvodom, napetom natjecateljskom sredinom i završnicom koja je zajedno sa
zborom učitelja jasno i glasno poručila:

TAKVI SMO I GOTOVO.

A ja mogu samo dodati, neka ste, ostanite takvi ! Molim vas.

Zato da vidimo, da znamo, da oko nas ima prekrasnih ljudi, djece,
događanja. Na žalost malo toga se nađe u medijima. Ne viđamo to često na TV
ekranima.

A bez obzira na sve TAKVI SU I GOTOVO.

Neka su. Na svoju i našu sreću.



Eto, toliko od mene. Ako sam Vas pridavio... Sta mogu, želio sam ovo
napisati. Da se zna. Ako nigdje, bar ovdje. TAKAV SAM :-)

Velimir Wittner