Osnovna škola Darda

Tajni i jedini bitni dodatak fišu je vrijeme. Mora to sve bit’ gotovo u pol’ sata, razumiješ, otkriva tajne  trgovkinja koja više voli smucati se po kuhinji

Jovan Perišić, 8.c

Jedno od najomiljenijh jela mojih prijatelja i mene je fiš paprikaš. Sline nam cure pri samoj pomisli da ćemo uživati u najfinijem i najpoznatijem baranjskom specijalitetu. Najbolje ga pravi, čuo sam, Ilonka Horvat, Mađarica iz Darde, koju svi od milja zovu Mamika.

Tajni i jedini bitni dodatak fišu je vrijeme. Milo moje, ne možeš ti sad’ staviti toliko vode, razumiješ, da ne može provrijeti u pol’ sata. Vrijeme kuhanja od vrenja je 30 minuta. Mora to sve bit’ gotovo u pol’ sata, razumiješ, otkriva višestruka prvakinja svih lokalnih i državnih natjecanja u kuhanju fiša, ali i baranjskoga čobanca i sarme. Majstorica koja može, kao na jednome od važnijih baranjskih natjecanja, kuhati u čak sedam kotlića istodobno!

Prišao mi je tada voditelj natjecanja, sjeća se, kroz smijeh, Mamika. Dobar dan. Zašto Vi ne miješate fiš, pa nećete stići na vrijeme? A ja njemu: Milo moje, fiš miješaju i živi kucini! Zašto da miješam kad mi dolje miješaju tri živa kucina?!

Pamti, u vezi s kuhanjem, puno nastupa na lokalnim i državnoj televiziji. Čak je nastupala i u kvizu Pet na pet. Na jednome je osvojila i kuhinju u vrijednosti 50 tisuća kuna. Još ju, kaže, nije otvorila. Kotlići, krčkanje paprikaša na vatrici, druženje i zabavljanje s ljudima puno su joj važniji od materijalnih stvari.

Usput voli i stigne pomagati drugima. Posudi im svoj recept, a onda se mora boriti, protiv njih, za prvo mjesto. Posljednjih, pak, godina uglavnom sjedi za stolom sudaca. Da je jedinstvena, neponovljiva i nezamjenjiva, potvrđuje i to da za svaki Božić i Novu godinu kuha gostima osječkoga Hotela Waldinger. Ondje je, kaže, već poznata i već se zna da će sve biti u najboljem redu kada ona dođe.

Obožava praviti različita jela, i slana, i slatka, a na pitanje koja više voli, odgovara: Milo moje, slana su jela prava jela, a slatka samo da se zasladiš. Slana se jela jedu iz razloga, zato što smo gladni, milo moje, a slatka iz uživanja, razumiješ. Volim, nekada, iz pristojnosti, pojesti par kolačića.

U staro se vrijeme, dodaje, barem jednom žena okušala u pravljenju krumpir paprikaša, danas skoro zaboravljenoga jela. I ja najviše volim praviti mađarske specijalitete. Perkelt, primjerice od soma, jedno je od težih jela za praviti. To je specijalitet u mađarskim restoranima.

Začudo, mama Ilonka, po kojoj je dobila ime, nije ju učila kuhati. Praviti vrhunski paprikaš učio ju je tata Janoš. To ju je počelo sve više zanimati pa je odlučila to naučiti najbolje što zna.

Kad sam bila mala, u rodnome Kopačevu, nisam se igrala s lutkama. S tatom, koji je izrađivao čiklove, učila sam ribarstvo, dijelove auta, kako popraviti auto, popravljati druge stvari, praviti jela…Morala sam i sama učiti, jer je obitelj bila siromašna u počecima. U ono je vrijeme, dok sam bila u školi, mama radila u Zadruzi. Morala sam, čim sam izišla iz škole, brzo ići kući i praviti ručak, kad se roditelji vrate kući. S dvanaest sam godina išla na svoje prvo natjecanje u kuhanju, u rodnome mjestu.

Po struci je Mamika, zapravo, trgovkinja. Bivša je vlasnica prodavaonice na malo u Dardi, koju je otvorila 1993. i u kojoj su joj pomagale i dvije njezine kćeri, koje su joj podarile petero unučadi. Svi, na njezinu sreću, rade. Morala ju je zatvoriti i to joj je bilo, naglašava, jedno od težih razdoblja u životu, jer je voljela posao trgovca. Sjeća se da je u početku svoga rada znala više što neka prodavaonica ima od samoga trgovca. Evo njezine pričice.

Dobar dan, milo moje, imaš li…ne mogu se sad sjetiti što, ali znam da je nešto bilo s lijeve strane…molim te. Vidjela sam to i mislim da će mi to dati, a on kaže da nema. Milo moje, nemoj me zafrkavati, eno ti ga gore, iznad glave, daj ga ovamo. U tome je trenutku došao njegov šef i pitao što se događa. Milo moje, kažem, pa tvoji radnici ne znaju što prodaju, kako to?! Poslije sam mu sve u šali objasnila i radnik, na sreću, nije dobio otkaz.

I svoj nadaleko poznati nadimak dobila je u počecima svoga trgovanja. Svim je svojim kupcima i prijateljima govorila milo moje, a oni su ju, iz milja, prozvali Mamikom.

Nema, izgleda, stvari koje ta vesela i zabavna kuharica amaterka, koja će ove godine proslaviti svoj 70. rođendan, ne voli raditi. U slobodno se vrijeme bavi vrtom i voćnjakom. Obrađuje ga svaki dan i nikad se ne umori.

Ako nešto moraš raditi, ne možeš se od toga umoriti, zaključuje. Zato je i životni put “trgovkinje koja više voli smucati se po kuhinji” provesti dane sa svojom obitelji najbolje što može. I, naravno, fiširati još malo.